Papirnati novčanik jedna je od prvih i najjednostavnijih metoda za hladno skladištenje kriptovaluta, koja se u ranim godinama postojanja Bitcoina smatrala vrhuncem sigurnosti. Njegova ideja temelji se na prijenosu ključnih kriptografskih podataka iz digitalnog svijeta na fizički medij – komad papira. Iako je danas uglavnom zastario, razumijevanje njegovog mehanizma omogućuje vam da cijenite evoluciju kroz koju su prošle metode osiguranja digitalne imovine.
Ideja papirnatog novčanika
Papirnati novčanik je fizički dokument na kojem su otisnuta dva ključna elementa: javni ključ i privatni ključ. Javni ključ, odnosno njegov skraćeni oblik, odnosno adresa novčanika, djeluje kao broj bankovnog računa. Može se sigurno dijeliti za primanje uplata na njega. Privatni ključ je, s druge strane, apsolutno tajna lozinka koja autorizira odlazne transakcije s ove adrese. Tko ima privatni ključ, ima potpunu kontrolu nad sredstvima.
Sama bit papirnatog novčanika je generirati ovaj par ključeva u okruženju potpuno izoliranom od interneta. U tu svrhu koriste se posebni generatori, t.j. mali programi koji se pokreću na izvanmrežnom računalu, koji stvaraju novi, jedinstveni par tipki. Nakon generiranja, ti se podaci ispisuju, a sam generator se isključuje bez ostavljanja tragova u sustavu. Ovaj proces osigurava da privatni ključ nikada nije došao u kontakt s mrežom, što ga teoretski čini imunim na napade daljinskog hakiranja.
Ovo rješenje bilo je odgovor na rastuće rizike pohranjivanja kovanica na burzama ili online novčanicima. Korisniku je dao opipljiv dokaz vlasništva i potpunog suvereniteta nad svojom imovinom. Za razliku od računa na platformi kao što je platforma za kriptovalute 1cft, gdje korisnik svoju sigurnost povjerava trećoj strani, ovdje je sva odgovornost počivala na vlasniku komada papira.
Prijenos i skladištenje
Stvaranje i financiranje papirnatog novčanika zahtijeva strogu sigurnosnu proceduru. Najsigurnija metoda je korištenje računala koje nikada nije bilo ili nikada neće biti povezano s internetom ili svježe instaliranog operativnog sustava pokrenutog s USB pogona. Na takvom “čistom” uređaju pokreće se prethodno preuzeti generator novčanika. Nakon generiranja para ključeva, ispišite ih, po mogućnosti na pisaču koji nema internu memoriju i nije spojen na Wi-Fi mrežu.
Nakon ispisa novčanika, na njega možete sigurno prenijeti sredstva. Koristeći javnu adresu (često u obliku QR koda radi praktičnosti), pokrećete povlačenje s burze, kao što je platforma za trgovanje ili drugi novčanik. Nakon što je transakcija potvrđena na blockchainu, kovanice su već sigurno “pohranjene” na adresi kojoj može pristupiti samo vlasnik ispisanog privatnog ključa.
Fizička sigurnost samog dokumenta postaje ključna. Papir nije izdržljiv – podložan je prolijevanju, požaru, blijeđenju tinte ili jednostavnom kidanju. Stoga se preporučuje:
- Ispišite nekoliko primjeraka i pohranite ih na različita, sigurna mjesta.
- Laminiranje dokumenata za zaštitu od vlage i mehaničkih oštećenja.
- Čuvajte ga u sigurnom ili vatrootpornom kućištu.
- Apsolutno izbjegavanje izrade digitalnih kopija – fotografija ili skeniranja, što bi potpuno uništilo ideju hladnog skladištenja.
Vrste i vrste
Iako je koncept papirnatog novčanika jednostavan, tijekom godina razvilo se nekoliko njegovih oblika, koji se uglavnom razlikuju po izgledu i dodatnim sigurnosnim značajkama. Osnovne vrste mogu se podijeliti u nekoliko kategorija. Najjednostavniji oblik je ispis u obliku običnog teksta, koji sadrži nizove javnih i privatnih ključeva. Ovo je minimalističko rješenje, ali ne baš praktično i sklono pogreškama prilikom ručnog kopiranja.
Novčanici s estetskim grafičkim izgledom koji sadrže oba ključa u obliku QR kodova postali su mnogo popularniji. To vam omogućuje brzo i bez pogrešaka skeniranje javne adrese za primanje depozita i, što je još važnije, privatnog ključa prilikom trošenja sredstava.
Novčanici sa zaštitom od virenja bili su zanimljivo rješenje. Njihov dizajn omogućio je presavijanje plahte na takav način da je privatni ključ bio skriven unutra, nevidljiv vanjskim očima. Ponekad su se koristili dodatni pečati ili naljepnice, čije je razbijanje ukazivalo na potencijalnu neugodnost. Za najnaprednije korisnike stvoren je i poseban oblik papirnatog novčanika šifriranog standardom BIP38. Za dešifriranje privatnog ključa bila je potrebna dodatna lozinka. Čak i ako je netko fizički ukrao takav novčanik, a da nije znao lozinku, nije mogao pristupiti sredstvima.
Je li sigurno?
Papirnati novčanik nudi izvrsnu zaštitu od internetskih prijetnji. Otporan je na hakere, viruse i krađu identiteta jer privatni ključ nikada ne napušta fizički medij dok se sredstva ne potroše. U tom je aspektu njegova sigurnost vrlo visoka. Međutim, njegova najveća snaga je i najveća slabost – njegova fizička priroda. Dokument je izložen krađi, gubitku ili oštećenju u neusporedivo većoj mjeri od modernih hardverskih novčanika. Svaka profesionalna tvrtka koja se zalaže za trgovanje zna da su fizički rizici jednako opasni kao i digitalni.
Najozbiljniji problem nastaje kada želimo potrošiti sredstva iz novčanika. Da biste to učinili, privatni ključ mora biti “pomaknut”, odnosno uvezen u “vrući” novčanik – aplikaciju na računalu ili pametnom telefonu. U ovom trenutku cijeli portfelj gubi svoj “hladni” status. Ako na uređaju na koji uvozimo ključ postoji zlonamjerni softver, sredstva se mogu odmah ukrasti. Štoviše, dobra je praksa potrošiti cijeli iznos iz papirnatog novčanika u jednom potezu. Ostavljanje sitniša na istoj adresi je rizično jer neke aplikacije novčanika mogu automatski prenijeti promjenu na novu adresu nad kojom nemamo kontrolu. Ove vrste neugodnosti ne javljaju se na platformama kao što je 1cft.
U usporedbi s današnjim standardima, papirnati novčanik je nepraktično i rizično rješenje. Moderni hardverski novčanici, koji također pohranjuju ključeve izvan mreže, omogućuju vam sigurno potpisivanje više transakcija bez otkrivanja vašeg privatnog ključa. Zbog toga subjekti kao što je pro-trgovačka tvrtka 1cft koriste samo napredna hardverska rješenja i sustave s više potpisa. Čak i kada se povlače s platforme 1cft, profesionalci usmjeravaju sredstva u hardverske novčanike, a ne u papirnate novčanike.
Papirnati novčanik je relikt prošlosti koji je odigrao važnu ulogu u edukaciji tržišta o samoodređenju i financijskom suverenitetu. Pokazalo se da je moguće posjedovati digitalnu imovinu bez povjerenja trećim stranama. Danas, međutim, njegovi brojni praktični nedostaci i sigurnosne ranjivosti ne čine ga preporučenom metodom za svakoga tko ozbiljno želi osigurati svoja ulaganja. Zamijenjen je mnogo sigurnijim, praktičnijim i svestranijim hardverskim novčanicima. Iako znanje o njegovom postojanju ima povijesnu vrijednost, u praksi bi svaki investitor trebao odabrati moderna rješenja koja nude viši standard zaštite.
